Ništa

Ništa. Jedno veliko ništa. Kao na kamenu, zakačenom za rub provalije. Mogu ostati stajati, čekati da me vrijeme zgazi, da me proguta i ispljune. Ako se pomaknem past ću u more. Ne preostaje mi ništa drugo, nego skočiti, možda će boljeti, možda ću umrijeti, od udarca, od šoka. Ali što je život, ako ne udarci,…

Nastavi čitanje →

Seljak

Seljak čovjek, da mu se ižderat´, da mu se najest´, da mu je popit´. Al´ džaba, valja i radit´ malo. A kad treba sjest´, u miru i tišini, ne može. Mora se ižderat´, mora se najest´, mora popit´. Mora od mozga pobjeć´, da bi mog´o mirno zaspat´. Jebeš mi sve, što sam poetičan.

Nastavi čitanje →

Prazno

Branim vakuum, ograđujem ga egom, laž branim, od života bježim. Masku sam napravio, njemačkog oficira, sve više švabo, sve prazniji iznutra. Ponekad napukne zid od ega i kroz rupicu malu svjetlost života bljesne na trenutak. Brže, bolje, zatvorim oči, ´ko bi se mučio s razbijanjem ega.

Nastavi čitanje →

.

Volio bih pustiti suzu U nju da stane Sve što me boli. Volio bih da riječi Udare o zid Koji sam sagradio. Volio bih otvoriti oči Ubiti ego Smrskati ga na komade. Volio bih napisati pjesmu. Da bar to mogu. Nekad misli su tekle K´o voda niz česmu.

Nastavi čitanje →